Likovna kritika Fantastika nije bekstvo, već ogledalo – Emilija Dojčinović – II nagrada

Fantastika nije bekstvo, već ogledalo.

Fantastika nije bekstvo, već ogledalo. Fantastično slikarstvo, kakvo susrećemo na Bijenalu, ne odvodi nas odstvarnosti – ono je vraća, prelomljenu kroz simbole, mitove i snove. Upostrealističkom trenutku u kojem su slike izgubile sigurnost značenja, umetnici fantastike ponovo pronalaze put ka naraciji, ali ne linearnom, većfragmentarnom i unutrašnjem narativu.

Ovi radovi – od mehanizovanih pejzaža i kosturnih alegorija do portreta kojilebde između ikone i sna – istražuju granicu između svetog i telesnog, između slike i prisustva. Fantastika se ovde ne svodi na samo puku vizuelnuspektakularnost, već postaje filozofski prostor: mesto gde mašta služi kaomikroskop za duhovne tenzije savremenog čoveka.

Uočava se svesno oživljavanje starih slikarskih disciplina – preciznog crteža ialegorije – ali u funkciji introspekcije. Svaka figura deluje kao čuvarneizgovorene priče, dok prostori iza njih odzvanjaju tišinom koja nijepraznina, već potencijal.

U vremenu u kojem se slike brzo vrte i sagledavaju u sekundi, fantastičnoslikarstvo iznova traži sporost gledanja. Ono poziva da ne tražimo smisaoodmah, već da ga otkopavamo sloj po sloj – kao arheolozi. A to kopanje jesusret sa sopstvenim strahom da ne pripadamo — i trenutak kad shvatimoda upravo tu, u cudnom i nepoznatom, jesmo kod kuce.

Emilija Dojčinović