MIĆA I MIJAT MIHAJLOVIĆ Srce i duša Fondacije Mihajlović – Feniks

Na pomen Fondacije Mihajlović – Feniks prva asocijacija je fantastično slikarstvo. Svako ko je imao priliku da se upozna s impozantnom porodičnom kolekcijom iza koje stoje otac i sin, Mića i Mijat Mihajlović, ne može da se otme utisku da su radovi različitih generacija i senzibiliteta brižljivo odabrani, te iako raznoliki u izražaju, povezani nevidljivom niti onostranog.

Prema svojim rečima, Mića Mihajlović se opredelio baš za fantstičnu umetnost jer mu je odgovarala kao snoliki „odmor od poslovne napetosti“. Nakon susreta sa Spomen-zbirkom Pavla Beljanskog U Novom Sadu shvatio je da želi, baš poput Beljanskog, da raste i stvara istoriju svog vremena tako što će posvetiti pažnju i onim saveremenim umetnicima koji nisu poznati široj javnosti. Kao taj most od tradicije ka mladoj generacijim odličnim se pokazao njegov sin Mijat, koji s puno entuzijazma ulazi u porodičnu priču i obogaćuje zbirku novim imenima.

Nošeni željom da pokrenu i ujedine domaće, ali i strane umetnike koji se ogledaju u fantastičnom stilu izražavanja, organizovali su i bili pokrovitelji Prvog bijenala fantatike i otvorili novo poglavlje u izlagačkom svetu Srbije.

Kako ste se odlučili da podržite fantastiku kao granu umetnosti u Srbiji?

Mića: Još 2008. u Parizu sam počeo da pratim rad međunarodne umetničke grupe Libelule, koja se bavi slikarstvom fantastike. Nametnule su mi se dve osnovne ideje vodilje, a to su: umetnička mašta i slikarsko umeće. Od tada sam razvijao svoje kolekcionarsko interesovanje kroz godine druženja s umetnicima i likovnim kritičarem Dejanom Đorićem, koji me je usmeravao svojim izvanrednim tekstovima. To je bio put kojim sam se u okviru figuracije postepeno fokusirao na fantastiku.

Mijat: Fantastiku sam odlucčo da podržim pre svega jer sam tu pronašao mir, ali i veliku energiju nekih umetničkih dela. Tada sam znao da je to ljubav na prvi pogled, tačnije ljubav za celi život.

Izložba Prvog bijenala fantastike je bila izvanredno posećena, koje sve strategije koristite da biste privukli pažnju publike?

Mića: Nisu bile potrebne posebne strategije, jer interesovanje za fantastiku u našoj publici već postoji. Ono je negovano od narodne bajke, preko Milene Pavlović Barili i Medijale do danas, tako da poznajem veliki broj kolekcionara u Srbiji koji sakupljaju upravo slike iz ovog žanra. Utoliko je moj zadatak bio lakši. Hteo sam publici da ponudim upravo ono čega je bila gladna, a to je tradicionalno slikarstvo sa likovnom poetikom i pričom. Bilo je dovoljno širiti ovu ideju, koja je spontano privukla kolekcionare-sponzore, pa je i Ministarstvo kulture i informisanja podržalo našu manifestaciju.

Mijat: Nisu bili odredjeni akcioni koraci, u stvari jedini akcioni korak koji je bio je kvalitet izlozbe koja je bila u Kolarčevoj zadužbini. Ljudi su željni klasičnog, štafelarnog slikarstva koje je bilo skrajnuto tokom zadnjih godina, ali ono se polako vraća na velika vrata. Poseta izložbama u Beogradu i Novom Sadu je premašila sva moja očekivanja i sve moje pretpostvke.

Kako ste birali članove žirija?

Mića: Žiri za glavnu nagradu su činili najpoznatiji autoriteti u oblasti slikarstva fantastike, pa je predsednica bila Katarina Zarić, profesorka FLU u Beogradu, a druga druga dva člana su bili Dejan Đorić, likovni kritičar sa najvećim brojem objavljenih tekstova i monografija koji se odnose na ovaj žanr i Vojislav Jovanović, direktor Moderne galerije Valjevo, koji se zalaže za otvaranje Muzeja fantastike. Ostala dva žirija, za nagradu za životno delo i nagradu „Perspektiva“ za mladog umetnika, činili su istaknuti profesori i kolekcionari.

Mijat: Želeli smo da okupimo ljude koji se veoma dobro razumeju u srpsku fantastiku i vodeći se time, prvog člana žirija smo lako našli – Dejan Đorić, likovni kritičar, kao jedna od osoba koja se najbolje razume u srpsku likovni scenu, ali o ostale članove jer su najbolji u svom poslu.

Da li imate neke svoje favorite sa bijenala? Objasnite zašto.

Mića: Prijatelj sam s velikim brojem umetnika koji su učestvovali na konkursu, ali je žiri radio potpuno nezavisno. Želeo sam da oslušnem što objektivnije kriterijume i da proverim svoj osećaj. Nijednog umetnika ne bih izdvajao. Prema mom ličnom mišljenju, bilo je vrednih umetnika koji se nisu pojavili na ovom Bijenalu, a zaslužili su to. Moj izbor se vidi u mojoj kolekciji, koja iz godine u godinu raste.

Mijat: Svi učesnici ovogodišnjeg Bijenala su za mene favoriti, jer bez njih ono ne bi bilo na nivou na kom je bilo. S većinom umetnika sam privatno veoma dobar što se može videti i po delima u porodičnoj kolekciji.

Bijenale ima ambiciju da se širi i van granica naše zemlje, vezujući se sa drugim evropskim centrima fantastike?

Mića: Ideja o Bijenalu fantastike u Srbiji je naišla na dobar odjek kod galerista i slikara fantastike u Evropi. Ove godine smo imali dvojicu počasnih izlagača, Ota Rapa iz Austrije i Rajnharda Šmita iz Nemačke. Tu tradiciju ćemo nastaviti, a paralelno pravimo i dogovore s inostranim galerijama o gostovanju naše izložbe.

Mijat: Naš je plan da sledeće bijenale putuje kroz Evropu jer mislimo da srspka fantastika može da stane rame uz rame sa fantastikom iz drugih držva, što i potrvđuje veliki broj srpskih umetnika koji izlažu u inostranstvu. Na jednom putovanju poznatom bečkom galeristi pokazao sam radove srpskih umetnika. On je bio odusevljen i rekao je: “Ovo ne bi trebalo da ostane u granicam Srbije, treba da i mi vidimo ovo”.  Vodeći se tom njegov reakcijom dođli smo do zaključka da bijenale treba da ide i van granica Srbije, što bi, između ostalog, pomoglo i umetnicima.

Važan segment čini i vaš rad na humanitarnom planu – naime, novac od kupovine kataloga Bijenala doniran je najmlađima posredstvom Fondacije „Podrži život“. Koliko su u savremenom životu bitni humani ciljevi bez lične koristi?

Mića: Kultura je uvek humanitarnog karaktera. Za ovo Bijenale spremili smo luksuzan i obiman katalog, pa je ideja bila da novcem od njegove prodaje pomognemo najmlađim članovima našeg društva. Organizacija ove manifestacije je zahtevala velika ulaganja, koja se ne mogu vratiti u materijalnom smislu, ali zato je duhovna nagrada velika, kako za mene i umetnike, tako i za nekoliko hiljada posetilaca koji su uživali u izložbi i tribinama.

Mijat: Humanost treba svima nama da bude na prvom mestu. I treba uvek pomoci ljiudima kada ste u mogućnosti. Kao što su nama za ovo bijenale pomogli sponzori bez kojih ono ne bi zasijalo u ovom sjaju u kojem jeste. Tako smo mi ove godine odlučili da sav prihod od prodaje kataloga damo onima koji je to najpotrebnije.

Vaša fondacija takođe, već tradicionalno, dodeljuje nagradu „Ljubodrag Janković Jale“ mladim umetnicima, učenicima jagodinskih srednjih škola. Zašto baš mladi iz Jagodine?

Mića: Jagodina je grad koji je Srbiji dao značajan broj umetnika, među kojima i mog dobrog prijatelja profesora Ljubodraga Jankovića Jaleta. Naša zajednička ideja je bila da damo podstrek nekim budućim umetnicima koji su danas srednjoškolci u ovom kraju, odakle i ja potičem. Ta nagrada se dodeljuje na Svetosavskoj akademiji uz blagoslov episkopa šumadijskog gospodina Jovana.

Mijat: Jedan od razloga što smo odabrali baš Jagodinu jeste to što je ona moje rodno mesto, kao i mesto gde sam proveo svoje detinjstvo. Smatram da ima dosta tinejdžera koji vole da se bave umetnošću pa smo odlučili da ih nagradimo za trud i ljubav koju imaju prema umetnosti.

Da li ste se i sami okušali u nekom vidu umetnosti?

Mića: Ja sam pre svega ljubitelj umetnosti i u slobodno vreme čitam likovne kritike i knjige koje se tiču istorije umetnosti, a koristim svaku priliku i da posećujem galerije i muzeje.

Mijat: Kao mali sam crtao, ali što se tiče profesionalnog rada, tu bih već sve prepustio ljudima kojima je Bog dao taj dar, a ja sam tu da budem kolekcionar.

Da li fantastika može da nam obezbedi emociju u konzumerskom društvu ili je pak bez od njega?

Mića: Često čujem da ljudi za fantastiku vezuju reč eskapizam, kao beg od stvarnosti. Danas je život zaista brz i čovek ima potrebu da zastane i skupi snagu. Slika koja nije samo odraz spoljašnje stvarnosti, već i mašte, navodi posmatrača da doživi meditativno iskustvo, koje će ga ispuniti i pomoći mu da se osvežen vrati obavezama.

Mijat: Fantastika u meni i te kako budi emocije i unosi dozu smiraja kojeg nigde drugde nisam pronašao. Samo je fantastika tako zarazna i veoma brzo inficira čoveka, tako da ja slobodno mogu reći za sebe da sam zaražen jos od 2008. godine, kada me je moj otac odveo u Pariz da vidim izložbu u Gran paleu. Tada su se meni otvorila neka nova čula i nove emocije koje se nisu ugasile od tada.