Likovna kritika: Opasnost – Jefimija Đokić – pohvalnica

Opasnost

„Pažnja! Opasno po savremenu ispraznost“, trebalo je pisati na vratima Galerije Kolarčeve zadužbine tokom Bijenala fantastike u Beogradu. U vremenu vrhunca ljudske otuđenosti, jurnjave za novcem, instant sadržaja, praznih priča i još praznijih duša, ova izložba može biti opasna. Njena opasnost leži u izuzetnim radovima visokog umetničkog i tehničkog kvaliteta, u simbolima mitologije, književnosti, religije i savremene kulture, u pitanjima koja naslikani likovi postavljaju nama. Našoj izgladneloj duši će verovatno trebati malo vremena da se privikne na ovaj novootrkiveni izvor. Prelepa stvar vezana za dušu je da je pred lepotom i istinom sposobna da raste. Možda vam svih 33 rada neće biti lepi, ali ćete u svakom osetiti istinu o čoveku, njegovoj borbi sa svetom i sobom, snovima, mašti i traganju za smislom.

U svetu gde je fantazija proglašena naivnošću, tradicionalni(ji) pristup umetnosti nazadnošću, a autentičnost retkošću, osvežavajuće je videti umetnike koji prkose tim strujama. Oni dokazuju da fantazija i dalje odražava stvarnost, da tradicionalni izraz može biti blizak savremenom čoveku i da umetnost mora biti originalna.

Njihove slike nisu samo slike već čitavi univerzumi u kojima vladaju određena (ne)moralna načela, prirodni i društveni zakoni. Ljudi i stvorenja u njima žive, greše, sanjaju i misle. Nama mogu delovati čudno ili smešno, ali kako mi izgledamo njima? Da li su njima očigledne naše manjkavosti, začudne crte lica i neprijateljsko okruženje koje nas troši? Da li u nama vide istu zbunjenost, strah, nadu i patnju koje mi čitamo u njihovim očima?

Mašta je danas privilegija. Od magičnih svetova detinjstva stigli smo do jalove svakodnevice kojoj robujemo. Ipak, ponekad zasija biser u tami, dozove nas da se trgnemo i podseti da smo više od mašina. Na izložbu sam ušla kao Valerija koja se u potrazi za smislom gubi u mulju, puna apatije, a izašla bogatija za mnoštvo misli i emocija, pokoji košmar, ali i san ili dva. A šta više ljubitelj umetnosti može poželeti u ovo (ne)vreme?

Jefimija Đokić