ALEKSANDER MIKHALČUK Lucidni šaman nadnaravnih pojavnosti

Aleksander Mikhalčuk ​​(1969), slikar poznat po svojim nadrealnim uljima na platnu rađenim na klasičan način, rođen je u Ukrajini u malom gradu okruženom šumama. Njegovo detinjstvo ostavilo je mnogo živih uspomena. Od rane mladost, iz nekih razloga, voleo je da bude sam – da ne čuje i ne vidi druge ljude. U takvim trenucima padala mu je na pamet ideja da je i sam deo prirode. Provodio je po nekoliko sati s olovkom i albumom, slikajući u sobi u potpunoj tišini. Kao tinejdžer bio je običan dečko i nije se razlikovao od svojih vršnjaka osim, ​​možda, po ljubavi prema slikanju i nekoj ogromnoj ljutnji prema svemu živom.

U to vreme, Sovjetski Savez, kao gigantska moćna država, držao je svoje građane u veoma teškim društvenim uslovima. Po završetku srednje škole 1987. odmah je pozvan u Sovjetsku armiju. Dok je služio u vojsci, obavljao je i neke dužnosti koje su bile vezane i za slikarstvo. Ali otad je, kako sam ističe, shvatio da je svaka vojna sila proizvod strašne ljudske nesavršenosti. Ipak, uprkos tome, ponekad mladima daje određene veštine i čini ih jačim. Posle demobilizacije, dugo je tražio smisao svog života. Bio je to period teške ekonomske krize i početak raspada Sovjetskog Saveza. Upisao je fakultet, ali je sve vreme bio posvećen svom omiljenom hobiju – slikarstvu i dizajnu.

Sa 30 godina bio je angažovan u francusko-ukrajinskom studiju za animaciju Borisfen-Lutes s poznatim umetnikom-animatorom i rediteljem Vladimirom Dahnom na čelu. Ipak, ubrzo je shvatio da ne želi da bude animator i da to nije ono što ga zanima te se posvetio slikarstvu koje je postepeno počelo da mu donosi stabilnije i prihvatljivije prihode.

U većem delu njegovog života stari majstori Boš, Arčimboldo, Brojgel imali su veliki uticaj na njega. Veoma su ga impresionirali te je stalno menjao svoj stil. Možda je najveći uticaj na njega imao Arčimboldo. Kroz te slike želeo je da pretresa svoja filozofska razmišljanja.

– Mislim da slike treba da budu veoma različite, pa volim da koristim tehnike klasičnog slikarstva i moderne trendove. Verujem da slika treba da donese jake emocije ljudima, da natera ljude da sanjaju, a ponekad čak i da izazovu šok. Svaka vrsta umetnosti je sredstvo za stvaranje emocija. Što su emocije jače, majstor je talentovaniji. Divno je, kada slika koja visi na zidu natera osobu u prolazu da uspori ili čak da je zaustavi. Uvek se trudim da stvorim nešto posebno. Slike u mojoj glavi se rađaju na različite načine, neke poput bleska svetlosti, dok je drugima potrebno duže vreme da se ispolje. Ponekad napustim svoj grad i odem da živim i radim na selu. Za mene je to veoma inspirativno. Uvek imam mnogo novih slika kada se vratim u svoj grad nakon odmora provedenog u prirodi – istakao je u jednom od intervjua umetnik.

Danas njegova dela otkupljuju kolekcionari u više od 20 zemalja širom sveta a redovno učestvuje na mnogim međunarodnim izložbama.